50.godina Kuglačkog kluba “Ciglenica”

U subotu 28.06.2014.g. u Društvenom domu u Ciglenici obilježili smo svoj jubilarni 50. rođendan. Zahvaljujemo svim dragim gostima koji su uveličali ovu našu proslavu.

U nastavku je uvodni govor predsjednika kluba, Zdenka Dal Ponte u kojem opisuje povijest kluba ali i samog sela Ciglenica.

Da bi bolje razumjeli koliko je ovaj jubilej veliki za naše selo moramo se malo vratiti u povijest .

Na ovom području gdje je nekada bila većinom šuma, naši djedovi počeli su se naseljavati početkom prošlog stoljeća između 1900 – 1910 godine sa pakračkog, novogradiškog i požeškog kraja gdje su doselili 20 tak godina ranije, uglavnom iz sjeverne Italije,okolica Belluna, Udina i Sacilea.

Kupujući zemlju od grofa Aucha koji je u to vrijeme ovdje bio zemljoposjednik, prvi zadatak im je bio okrčiti šumu, napraviti privremene nastambe od granja i blata. Na krčevini su se sijali razni usjevi koji su na početku dobro rodili ali su ilovača i glina tek kasnije pokazale da je to bila iluzija i da je tlo neplodno i teško za obradu. Od porušenog drveta radili su ugljen kojega su prodavali. Uvidjeli su da je zemlja slabo plodna ali je zato bogom dana za izradu cigli. Vrsni radnici a i majstori odmah su se bacili na proizvodnju cigle. Svaka obitelj imala je svoju ciglanu. Uskoro je selo bilo izgrađeno sa novim kućama od cigle. Kuriozitet našega sela je da nije postojala i ne postoji niti jedna drvena kuća. Naše selo nosi ime Ciglenica, što asocira na ciglu, ali naziv je dobilo po katastarskom nazivu šume pokraj sela, pa se sve to dobro ukomponiralo .

Do prvog svjetskog rata selo je bilo formirano sa 30 obitelji i stotinjak mještana. Do drugog svj. rata selo je brojalo 50-tak kuća i oko 180 stanovnika. Broj kuća ostao je i do danas a stanovnika je oko 140-tak s time da se, na žalost, prebrzo smanjuje zbog starosne dobi stanovništva.

Iz ekonomskih razloga selo je proživjelo tri migracije. Prva migracija bila je 1926. kada nekoliko obitelji odlazi u južnu Ameriku: Brazil,Argentinu i ostale zemlje. Kontakti sa rodbinom održavali se do 60 tih godina od kada se iz vjerojatno političkih a možda i ekonomskih događanja prekidaju. Na našu veliku radost i sreću, zahvaljujući tehnologiji, dogodio se veličanstveni događaj upravo ovih dana kada se ostvario veliki san svih nas da uspostavimo kontakt s našim iseljenicima. Najime, prije svega zahvaljujući Ivici i još nekima priredili smo susret sa unukom iseljenog člana obitelji De Vila iz Brazila koji nas je posjetio. Nadamo se da ćemo možda ostvariti kontakte i sa ostalom našom iseljenom rodbinom.

Druga emigracija dogodila se od 1957. do 1960. kada dosta obitelji odlazi natrag u Italiju a poneki poslije završavaju i u Francuskoj gdje i sada žive. Kontakti sa ovim obiteljima su kontinuirani i održavaju se uzajamnim posjetima.

Treća migracija događa se nakon domovinskog rata kada nekolicina mladih ljudi pa i članova našeg kluba odlazi trbuhom za kruhom u Italiju. Naravno i sa njima je kontakt kontinuiran.

Selo je doživjelo najveći „bum“ iza 2.svj.rata, od 1948. godine kada se na ovom području počinje eksploatirati nafta i plin gdje je puno naših muškaraca, prvo kao obaveznim radom a poslije stalnim zapošljavanjem u ondašnji „Naftaplin“ – današnja „Ina“pronašao svoju egzistenciju. Pedesetih godina je za potrebe „Naftaplina“ dnevno radilo i do 200 radnika što naših što iz okolice. “Naftaplin“ je izgradio stambene objekte za vanjske radnike, postrojenja, upravne i prateće zgrade i radionice pa čak i svoju pekaru. 1960. godine otvorena je i prva degazolinaža u tadašnjoj Jugoslaviji. Građani sela Ciglenice mogli su koristiti medicinske usluge pošto je u selo dva puta tjedno dolazio doktor a mogli su se koristiti i telefonom ako su u to doba imali s kime razgovarati. Dozvolili su da se kuće koje gravitiraju tu oko centra sela, priključe na plin za grijanje, pomogli su pri elektrifikaciji sela a dobili smo i asfaltnu cestu prije nego je bila asfaltirana magistralna cesta Popovača – Kutina. U novije doba izgradnjom vodovodne mreže za potrebe poduzeća , dozvolili su građanima priključak na istu. Tako možemo konstatirati da nam je „Ina“ pružila zavidan standard života na ovom području.

Društveni život u selu je od nastanka do današnjih dana bio aktivan. Pošto su Talijani veseo narod, voljeli su glazbu i ples tako da su u jednom razdoblju u selu postojale tri grupe svirača. Voljeli su i boćanje. A što je sa kuglanjem.? Mi smo se ovdje okupili radi kuglanja.

Prve kugle bačene su u čunjeve oko 1920. godine. August Poleto – seoski animator kulturnih i sportskih događaja odlazeći u Kutinu vidio je da se ljudi kraj birtije razonode kuglanjem. To ga je ponukalo da i on oživi taj sport u selu. Odmah je prionuo izradi drvenih kugli i čunjeva. U dogovoru sa ostalim zainteresiranim mještanima izgradili su zemljani teren za kuglanje, na putu nedaleko odavde. Abel De Bona rođen 1913. govorio nam je da je postavljajući kegle i vračajući kugle tu zarađivao prve „filire“.

Drugo kuglanje odvijalo se oko 1960. kada su radnici „Naftaplina“ kraj svoje menze napravili betonsku stazu za kuglanje koja postoji još i danas ali je zbog erozije tla, dvadesetak centimetra ispod zemlje. To je ponukalo mještane, zaljubljenike u kuglanje da izgrade vlastitu kuglanu u selu. Već spomenuti Abel De Bona prepustio je dio zemljišta neposredno uz ovaj dom gdje su dobrovoljnim radom izgradili jednostaznu kuglanu. Izgradnjom kuglane 1964. godine na inicijativu mještana osnovan je kuglački klub „Bratstvo“ Ciglenica. Za prvog predsjednika izabran je Ivan Benedetti, za tajnika –Antun Del Ponte, blagajnik – Konstantin Ortolan, kapetan- Vinko Del Ponte. Klub se aktivno takmičio u Kutinskom savezu sa klubovima iz Kutine, Siska, Novske, Garešnice i Popovače. U to doba kuglalo se narodnim načinom -10 igrača po 6 hitaca – 6 rundi. Možete si zamisliti koliko je dugo trajala utakmica na jednostaznoj kuglani . Nažalost to je trajalo samo do zime 1967. kada je došlo do urušavanja krova na kutinskoj kuglani te su sve kuglačke aktivnosti zamrle. No s time naš klub nije stao. Iako se nismo aktivno takmičili, kuglanje je bilo aktivno. Svake nedjelje obavezno a nerijetko se igralo i ostalim danima. Radne organizacije: vodoprivreda, Cestar, šumarija i još poneke imale su termine za rekreaciju. Odigravale su se i prijateljske utakmice sa klubom „Braća „Weiss“ iz Popovače a izgradnjom kuglane u Repušnici i sa tamošnjim klubom „Vatrogasac“ koji nažalost nije opstao i nije se aktivirao otvorenjem nove kuglane u Kutini. Upečatljive su bile prijateljske utakmice sa „ Slogom“ iz Zagreba nakon koje bi se organizirala velika zabava ovdje u domu.

Otvorenjem Doma sportova u Kutini 1980. i prelijepe 6 – terostazne kuglane,aktivirao se i naš klub. Od tada do danas sa manje i više uspjeha se neprekidno takmičimo. Prvi veći uspjeh postignut je 1985. zauzimanjem 3. mjesta u općinskoj ligi Kutina i plasiravši se u ondašnju ligu Zagrebačkog prstena sa klubovima iz: Ivanić Grada, Zaboka, Stubičkih i Krapinskih toplica i Samobora. Nažalost u toj ligi opstali smo samo jedno ljeto. Sljedeći uspjeh je 1998. osvajanje 1.mjesta u 3.HKL –zona Bjelovar – Sisak i plasmanom u 2.HKL gdje smo također spletom nesretni okolnosti opstali samo jedno ljeto ali smo stekli određeno iskustvo i afirmirali mlade igraće. Postigli smo i jedno veliko iznenađenje pobijedivši „Varteks“ u Varaždinu a oni su te godine ispali iz 1. Lige. Tek 2007. kreće naša uspješna era plasmanom u 2.HKL sjever gdje igramo solidno i opstajemo bez problema u 2. ligi. 2009. godine HKS donosi odluku o igranju 2.lige na pločastim segmentima koje kuglana u Kutini nema pa smo prisiljeni svoje domače utakmice odigravati u Novskoj, što nam je, i još uvijek pričinjava velike teškoće. Vama kuglačima dobro je poznato koja je razlika igrati na plastičnoj i segmentnoj podlozi. Mi smo bili prisiljeni trenirati na Kutinskoj a takmičiti se na Novljanskoj kuglani koja je prebukirana da bi smo dobili termine za trening na njoj. Usprkos tomu opstali smo dvije sezone zauzevši u drugoj za nas odlično 6. mjesto no sezonu poslije ispadamo iz lige. Zatim dolazimo do faze ispadanja i ulaženja iz 2.u 3. i obrnuto, što bi naš prijatelj Zvonko rekao: „svake godine smo se negdje plasirali“. Ove godine uvjerljivo osvajamo 1.mjesto u 3.HKL i plasman u 2.HKL. Nažalost ni nizom pokušaja klubova i Općina Popovača i Lipovljani nije se realizirala adaptacija kutinske kuglane tako da smo i nadalje prisiljeni igrati u Novskoj bez mogućnosti treninga na istoj. Tokom ovih godina klub je ostvarivao i pojedinačne rezultate. Možemo se pohvaliti da smo imali i juniorskog reprezentativca –Paolo Del Ponte koji je odigrao 1998. dvije prijateljske utakmice protiv reprezentacije Rumunjske u Osijeku . Uz solidnu igru nije se uspio probiti u prvi sastav ali u konkurenciji:Bulke, Šarkezija, Liovića, Bolanće i ostalih danas renomiranih igrača to nije bilo ni realno. Mlađi kadeti: Mario Salvador i Dalibor Poleto osvojili su 2. i 3. mjesto na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske. Često su naši kadeti nastupali u Zagrebu, Splitu, Trilju, Rijeci, Crikvenici, Đakovu, Osijeku i drugdje bez većeg uspjeha ali naša deviza je „važno je sudjelovati a ne pobijediti“ na što smo ponosni. 2012.naši igrači: Luko Del Ponte postaje igrač lige a drugo mjesto zauzima Gabrijel Salvador. Iste godine Općina Popovača proglašava Luku Del Ponte sportašem godine a kuglački klub „Ciglenica“ klubom godine. Bilo je još manjih uspjeha na nižim nivoima takmičenja ali nabrajanje bi predugo trajalo.

Vratimo se malo u nazad do 1992. godine, kada klub mijenja svoje ime iz „Bratstvo“ Ciglenica u Športski kuglački klub „Ciglenica“ pod kojim imenom i danas djeluje. Okosnicu kluba činili su uvijek igrači iz Ciglenice ali rado smo prihvaćali i vanjske igrače koji su izrazili želju kuglati s nama. Gajili smo i još uvijek gajimo dobre odnose sa svim igračima i klubovima s kojima se takmičimo. U par navrata puštali smo naše najbolje igrače u „Zanatliju“ iz Kutine koja se u to vrijeme takmičila u višem rangu. Zahvaljujemo se svim igračima koji su branili ili još uvijek brane naše boje.

Malo o financiranju kluba.

Od početka klub se samofinancirao kroz ostvarenu pinku i najmom kuglane ali većina sredstava ostvarivala se iz djela samodoprinosa građana Ciglenice. Poslije smo se financirali iz sredstava SIZ a za fizičku kulturu Općine Kutina a nakon prijelaza sela u općinu Popovača većinu sredstava dobivamo iz općine, sada grada Popovače, preko zajednice sportskih udruga i ponešto iz ZSU Županije SM na što im od srca zahvaljujemo. Naravno ta sredstva nisu dovoljna pa se snalazimo na sve načine da se pokrijemo, nešto kroz donaciju radnih organizacija a ostalo iz vlastitih džepova. Ovdje moram naglasiti da je u našem klubu čisti amaterizam, što će reći da od osnutka kluba pa do danas nikome za usluge igranja nije isplaćen niti jedan dinar-nekada, i niti jedna lipa –danas. Ovisno o stanju računa eventualno su se podmirivali troškovi benzina. Prijevoz je uvijek organiziran vlastitim vozilima.

Osim kuglanja, klub ima i nogometnu te boćarsku sekciju kroz koju provodi rekreaciju. Boćanjem se mještani bave od prvih dana. Prvo se igralo po poljskim putovima i livadama a kasnije u dvorištu obiteljske kuće tu u susjedstvu. Boćalo se drvenim boćama koje su si igraći sami izrađivali ili su molili majstore koji su to znali da im naprave. Svaki igrač imao je svoju boću na koju je ljubomorno pazio i održavao je čuvajući je u vodi ili gnojnici preko tjedna da se ne isuši i ne pukne. 1975.mještani su izgradili boćalište tu pored doma gdje i danas boćamo. Razlika je i u kuglama ,boćama, pošto smo u sprezi sa rođacima iz Italije nabavili njihove rabljene boće sa kojima mi i danas igramo. Te boće su za mediteranski način boćanja i razlikuju se po materijalu od europskog. Nažalost nismo nikada okusili takmičarski duh boćanja osim kroz međusobne igre uglavnom stari protiv mladih,samo da se pohvalimo,mi stariji smo ipak bolji. Još jedan detalj naše aktivnosti.2012.godine na inicijativu Ivana Pasanca i uz našu podršku i nakladu napisana je knjiga:“ 110 godina Talijana u Ciglenici“. Lijepa monografija sa prikazom života,kulture i jezika koji nažalost izumire.

Selo postoji 110 godina a klub slavi 50 godina postojanja. Osjećam vašu naklonost da možemo biti ponosni na to.

Osim kuglanja u našem klubu afirmirali su se i kuglački suci. U klubu su djelovala četiri kuglačka sudca od kojih su dvojica stekli licencu saveznih sudaca te su, a i danas ako treba, sude prvoligaške utakmice. Nažalost ne igranjem utakmica na kutinskoj kuglani i njihova aktivnost je smanjena.

Na kraju želimo se zahvaliti svih dobrim ljudima koji su na bilo koji način pomogli ovom klubu od osnutka do današnjih dana u nadi da će se takva suradnja nastaviti i živimo u velikoj nadi da nam se adaptira kuglana u Kutini.

A tada rezultati neće izostati.

 

Zdenko Dal Ponte

Predsjednik ŠKK „Ciglenica“

ml10072014

Napisao: Luko Del Ponte

2 komentara na “50.godina Kuglačkog kluba “Ciglenica””

  1. cule

    ČESTITAM U IME K.K. SLAVONAC LIPOVLJANI VAŠ 50-TI ROĐENDAN TE DA DJELUJETE JOŠ PUNO GODINA. NAŽALOST ZBOG RAZNO RAZNIH OBAVEZA ŽAO MI JE ŠTO NITKO OD NAS IZ KLUBA NIJE SUDJELOVAO NA VAŠOJ PROSLAVI. ŽELIM VAM PUNO USPJEHA U RADU I NATJECANJU U 2 LIGI A NAJVIŠE ZDRAVLJA I VESELJA VAMA I VAŠIM OBITELJIMA. NADAM SE DA ĆE VAM SE OSTVARITI ŽELJA DA AKO SE NE RENOVIRA KUGLANA U KUTINI SAGRADITE NOVU U CIGLENICI ILI POPOVAČI KAO I MI U LIPOVLJANIMA PA DA I VI I MI U BLISKOJ BUDUĆNOSTI BUDEMO SVOJI NA SVOME A NE VJEČITI GOSTI. ŽIVJELI.

    Odgovori

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.