2.kolo 2.HKLS

KK “Ciglenica” – KK “Željezničar”, Varaždin 1-7 (6,5-17,5)(2967-3143)

Luko Del Ponte – Mario Vresk 1-0 (2,5-1,5)(543-514); Ninoslav Gorički – Robert Kolednjak 0-1 (0-4)(465-514); Zvonko Klenkar – Stjepan Pintarić 0-1 (1-3)(469-500); Paolo Del Ponte – Josip Kaniški 0-1 (2-2)(506-517); Gabrijel Salvador – Mladen Kancijan 0-1 (1-3)(524-556); Robert De Vila – Mladen Jelenečki 0-1 (0-4)(460-542)

Katastrofalnim porazom u prvoj domaćinskoj utakmici na kuglani u Novskoj protiv ekipe varaždinskog Željezničara, koja je odigrala loše ali ipak daleko bolje od nas, dobili smo konkretan uvid u ono što nas čeka ove sezone. A to je, ako sami ne promjenimo nešto nabolje, sramočenje iz utakmice u utakmicu. Prije pisanja ovog teksta pregledao sam rezultate utakmica u posljednjih 6 godina te nisam naišao na tako loš rezultat. 2967 ekipnih čunjeva nije dovoljno da bi se pobijedilo nikoga nigdje.

Već u prvom paru bilo je vidljivo da ovo neće dobro završiti. Nino je nakon sasvim solidne igre u Čakovcu djelovao potpuno izgubljeno te se jednostavno nije uspio prilagoditi igri na zahtjevnoj kuglani u Novskoj. Ja sam imao također “crnu rupu” u češćenju drugog seta (25) s 4 promašaja na istu poziciju, te na kraju igre u pune u zadnjem setu (20 čunjeva u 5 hitaca). Nakon prvog para je ipak bilo 1-1 i 20 čunjeva prednosti za goste što je s obzirom na našu igru ćak jako dobar rezultat.

Drugi par je imao svoje šanse protiv najslabijih iz redova gostiju pogotovo u trećem setu kada su gosti zajedno imali mizernih 227, nažalost Paolo i Zvonko ne uspjevaju nadoknaditi razliku te uzimaju samo 20 čunjeva. U tom trenutku se utakmica jednostavno prelomila na stranu gostiju koji nakon drugog para dolaze do vodstva od 3-1 i 62 čunja prednosti. Čisti pokazatelj naše loše igre je činjenica da toliko gubimo protiv igrača koji ruše 514, 514, 500 i 517.

Zadnji par je igrao protiv najboljih gostujučih igrača te iako je Gabrijel imao šanse za osvajanjem poena, sve je bilo riješeno. Nažalost, Robert nije mogao kontrolirati kugle, što je problem za koji se znalo i ranije, te je njegovih 460 donekle “opravdano” kada se uzme u obzir da je u nekoliko navrata u pune izbijao po jedan čunj te uzastopce promašivao (13 promašaja). Upravo ti promašaji (44) te daleko previše pogrešaka (izbijanje dama u pune) su pokazatelji nesnalaženja te krivog pristupa igri.

Kuglana u Novskoj je zahtjevna što je i vidljivo po ekipnim rezultatima ekipa u svim ligama, ali opravdanja za ovako lošu igru jednostavno nema. Ona se može objasniti kombinacijom lošeg dana, ne treniranjem na adekvatnim stazama (te nedostatak treninga u globalu, npr. Paolo nije bacio ni kugle od travnja o.g.), neiskustvo igrača (koji imaju 5-6 sezona u 2. i 3. ligi) da se prilagode itd., ali se ne može opravdati nićim. Kada u utakmici imamo 10 setova ispod 120 čunjeva, i u tome su pridonijeli svi igrači onda je jasno da se zapravo igralo loše. I prije početka sezone smo znali da nećemo moći biti konkurentni te da će nam faliti 50 tak čunjeva ekipno. Ovdje se pokazalo da nam fali 250 čunjeva, da nam fale igrači koji mogu igrati na pločama (Saša, Ivan), ali najviše nam falli samopouzdanja. Samom činjenicom da smo sami sebe otpisali prije prve bačene kugle je pogubno u svakom sportu. No što je tu je. Jedino pozitivno je da gorije od ovoga vjerovatno ne može, možda smo nešto i naučili. Imamo jedan vikend pauze u ligaškom natjecanju da kroz nastupe na pojedinačnom prvenstvu županije te kroz treninge pokušamo podići nivo igre barem malo, pa da ako već i ne osvajamo bodove, da se barem ne sramotimo.

Napisao: Luko Del Ponte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.